RS55
RS55

Linijsko parenje

Jasno je da će način uparivanja zavisiti od mnogih faktora. Početnik uglavnom želi da zna kako da započne i popravi liniju, kasnije će želeti da zna kako da je održi, kako uvesti nove karakteristike i ako je potrebno, kako da je osveži. Kada postanemo uzgajivači, naša zabrinutost variira i postaje sve komplikovanija. Stoga je teško zadovoljiti sve uzgajivače istovremeno.

Međutim, pokušaćemo na osnovu niza osnovnih smernica. Imajte na umu pre nego što uparite:

 

1°). Budite svesni o našem cilju: zbog čega vršimo ovako parenje a ne drugačije i zašto.

 

2°). Kod parenja postoje tri glavna faktora koji genetski utiču na vokale i koji se prenose nezavisno:

 

a). Pevački uređaj, instrument koji identificira glas: kontroliše se mnogim genskim parovima (kvantitativna genetika) koja su autosomalna (bez polnog povezivanja).

b). Urođeni način pevanja, koji karakteristiše predispoziciju jednoj ili drugoj frazi: kvalitativnoj genetici i polu.

c). Inteligencija, talenat ili sposobnost kanarinca kao tumača: kvantitativna genetika i autosomno nasledstvo?

 

3°). Izaberite primerke i sastavite parove koji imaju malo više svestranosti, tako da ako iz bilo kog razloga (smrt jedne od ptica i slično) parenje ne može biti sprovedeno, možete upariti sa drugom pticom iz uzgoja pomoću koje možemo da koristimo komponente neuspelog para sa istom garancijom za postizanje zadatog cilja.

 

Drugim rečima, imajte plan B. Svake godine i iz više razloga moramo razmisliti o nekim parovima. Radi se o tome da je ova činjenica pristupna od početka i predviđa moguće alternative za izbegavanje improvizacije, takve katastrofalne posledice u izvršenju ozbiljnog selektivnog rada.

 

4°). Kao vodič, pratite šemu parenja, na primer:

 

Pojednostavljena tradicionalna šema srodstva:

 

1.Generacija: Parenje mužijaka 1 sa dve ženke (2 i 3) u principu da nisu u srodstvu.

 

2.Generacija: Ovde imamo sledeće mogućnosti: Parenje mužijaka 1 sa dve njegove ćerke (5 i 6), mužijaka 4 sa majkom (2) i sa polusestrom (6) i mužijaka 7 sa majkom (3) i sa polusestrom (5). Možemo čak i da formiramo parove koji nisu u srodstvu, mužijaka 4 sa ženkom 3 i mužijaka 7 sa ženkom 2.

3.Generacija: Mogućnosti razmnožavanja znatno se množe. Možemo pariti babe i dede na unuke (2. koleno), roditelje sa decom (1. koleno), polubraćom (2. koleno), tetke /ujake sa nećacima (3. koleno), i rođacima (4. koleno). Takođe, možemo pariti krvno ne povezane potomke između ženke 2 koje se ne poklapaju sa potomcima ženke 3 i druge, i obrnuto.

 

Polazeći od jednog mužijaka i dve ženke, a za samo tri godine, kada su praćeni rezultati i postavljeni ciljevi su ispunjeni, imamo prilično širok prostor koji nam omogućava da očuvamo ostvareni cilj, bez da previše zloupotrebimo srodstvo (srednje i široko srodstvo), bez unošenja novih ptica u našem uzgoju.

 

Tipično je, da ćemo za nekoliko godina dobiti genetsku homogenost medju našim primercima i sa time dobiti homozigote. Izgubićemo prostor za poboljšanje, sve dok ne postignemo ono što stručnjaci nazivaju vrhuncem krvnih srodnika, da iniciraju Inbridinsku depresiju uzrokovanu inbridingom, gubitkom genetičke raznovrsnosti i sakupljanjem negativnih genetskih informacija (smrtonosni i nepogodni geni, odgovorni za gubitak vitalnosti i funkcionaliteta, itd).

 

Za održavanje određenog stepena genetičke raznovrsnosti u našem uzgoju, kontrlisanjem parova preporučuje se da porodično stablo u bliskom srodstvu bude osnova za naš uzgoj i nekoliko paralelnih porodičnih grana u kojima koristimo srednju krvnu vezu. Upotreba srednjeg srodstva, omogućiće nam da duže vreme očuvamo genetičku raznovrsnost u našem uzgoju i odložimo pojavu problema koja rezultira iz uzgoja u srodstvu.

 

Čim primetimo da stepen oporavka stagnira, biće vreme da se predje na osvežavanje primeraka, kako bi se izbegla depresija srodstva, koju ćemo započeti ponovo jer uvodimo genetski doprinos koji povećava genetičku raznovrsnost i stepen homozigoza i postizanje takozvane snage heterozigotnosti; uz razliku da u drugoj generaciji nije neophodno koristiti blisko srodstvo, jer genetsku homogenost postignutu u našem uzgoju, ako smo sve dobro odradili, biće svejedno upoređivati sa pticama prve generacije novog primerka, sa njihovim rođacima.

 

Ako radimo kao tim sa drugim uzgajivačima, možemo da postupamo drugačije. Kao što smo videli, od treće generacije, broj kombinacija je tako veliki, što je nemoguće da jedan uzgajivač to čini sam. Kada radimo kao tim sa drugim uzgajivačima, možemo podeliti primerke našeg porodičnog stabla i koristiti opcije koje ne možemo razviti zbog ograničenja prostora i vremena. Na taj način možemo se spojiti sa nekoliko uzgajivača koji rade na istoj porodičnoj liniji, koji se drže genetičkim uzgojom i koji će nakon nekoliko generacija zadržati glavne karakteristike početnog stabla, ali za svaku vrstu sa tipičnim karakteristikama (ovde možemo govoriti o više linija istog porekla).

 

Ako se rad obavlja u koordiniranim i inteligentnim, jedinstvenim kriterijumima, kako bi se postiglo postavljanje ciljeva i kako izabrati ptice i parove, onda se ptice među članovima grupe ne razmenjuju tokom nekoliko godina. Kada jedna od linija počne da pokazuje znake neuspeha, možemo je osvežiti primercima iz druge paralelne linije. Srodstvo će biti prilično široko (možda u ovom trenutku već govorimo o srodstvu 6. Stepena i većeg). Iako su predispozicije parenja slične i tražili smo istu stvar, genetska predispozicija će proizvesti željeni efekat oporavka izgubljene raznolikosti i stvaranja istog efekta, kao da smo uneli novu pticu u naš uzgoj.

 

Može se potvrditi da je to moguće i da se sa velikim uspehom trenutno odvija nekoliko amaterskih grupa. Međutim, moramo priznati da se razmena ptica između nekih uzgajivača odvija ranije nego što je to poželjno, čime se gube mogućnosti povećavanja genetske predispozicije preporučene u ovom sistemu za razvoj linije u nekoliko paralelnih porodičnih linija.

 

5°). Iako pratimo šemu koja pokazuje prethodnu tačku, moramo biti svesni da ne možemo biti zatvorenici svega toga da bi to uradili dobro. Uvek moramo pratiti 1., 2. i 3. pravilo. Kada planiramo uzgoj, uvek moramo prvo da se zapitamo zašto i zbog čega, bez obzira koliko pratimo šemu. Ako parenje ne služi željenom cilju, s time ništa nismo učinili, pogotovo ako parimo u krvnom srodstvu. Krvno srodstvo kroz sistem, mora imati osnovni temelj.

 

6°). Kada vršimo jasno ukrštanje, moramo se uveriti da primerci dolaze iz porodica sličnih karakteristika, izabrani i pročišćeni kroz krvno srodstvo.

 

7°). Imajte na umu da tema šampiona nije ista kao trkački automobil, iako šampion može biti trkač.

 

8°). Nisu svi primerci trkači ili imaju iste karakteristike, moramo identifikovati one primerke, mužijake ili ženke, čiji potomci više demonstriraju željene karakteristike i fokusiraju naš rad na njima. Ako proučimo rodbinu najboljih ptica, u njima ćemo videti da uvek postoje primerci koji dokazuju svoj trkački status.

 

Druckversion | Sitemap
© timbrado-serbia.com